Podrži manifest, klikni i pridruži se Facebook grupi
Novi fudbal
Glas s tribina
Mi nismo savez. Nismo klub. Nismo politika.
Mi smo navijači – ljudi sa tribina, oni koji vole fudbal više nego što fudbal danas voli sam sebe.
Ovaj dokument nije napisan da govori umjesto svih, nego da bude prvi korak. Iskren povik protiv korupcije, praznih stadiona i igre koja gubi smisao.
Nazvali smo ga Novi fudbal jer vjerujemo da fudbal na Balkanu može i mora biti bolji. Ali ovo nije zatvoren dokument. Ovo je poziv – da ga prihvatite, dopunite, kritizirate i zajedno pretvorimo u snagu.
Fudbal pripada svima nama.
Bez navijača – on nema dušu.
Novi fudbal – Manifest navijača Balkana
Ovaj dokument nije optužnica protiv fudbala kakvog danas poznajemo, niti protiv ljudi i institucija koje ga vode. On je izraz želje za promjenom u korijenu – promjenom koja dolazi iz ljubavi prema igri i zajedništvu koje fudbal stvara. Navijači Balkana, kao oni koji fudbalu daju život i smisao, žele ponuditi viziju „Novog fudbala“: fudbala koji je otvoren, pravedan, siguran i ponosno utemeljen na istinskoj kulturi navijanja i druženja.
Današnji fudbal na Balkanu suočava se s brojnim izazovima: od zapuštenih stadiona i nesigurnog okruženja, preko korupcije i političkih utjecaja, do indiferentnosti sportskih radnika i medija. Ipak, ovaj dokument ne želi ostati u prostoru kritike. On želi ponuditi ideju da promjena nije samo moguća, nego i nužna. Fudbal se ne smije svesti na puku zaradu ili manipulaciju, već se mora vratiti svojoj suštini – igri i zajedništvu.
Navijači su srce fudbala. Bez navijača nema atmosfere, nema emocije, nema interesa ni za sponzore ni za investitore. Upravo zato, oni koji su godinama smatrani „problemom“ sada žele pokazati da su zapravo rješenje. Novi fudbal ne znači uništiti postojeće strukture, već ih otvoriti, modernizirati i približiti zajednici.
„Novi fudbal“ podrazumijeva:
sigurne i pristupačne stadione, gdje su porodice, djeca i rivalstvo dobrodošli, a ne ugroženi,
odgovorne klubove i saveze, koji su transparentni u radu i odgovorni navijačima,
sportske medije, koji umjesto senzacionalizma njeguju kulturu igre i navijanja,
zakone i institucije, koje ne kriminaliziraju navijače, već štite pravo na slobodno izražavanje i navijačku tradiciju,
regionalnu saradnju, koja priznaje različitosti, ali gradi mostove na zajedničkoj ljubavi prema fudbalu.
Ovim manifestom, navijači Balkana žele poručiti da su spremni biti partneri, a ne protivnici. Spremni su tražiti dijalog, a ne sukob. Novi fudbal je ideja koja ne gleda unazad sa gorčinom, nego unaprijed sa vjerom da je moguće stvoriti sport koji nas ujedinjuje i inspiriše.
Ovo je poziv svim ljubiteljima fudbala – igračima, trenerima, upravama, medijima, političarima i institucijama – da shvate kako bez navijača nema fudbala. Vrijeme je da fudbal postane ono što bi trebao biti: mjesto zajedništva, radosti i boja koje nas razlikuju, ali i povezuju.
· Sigurni, dostupni i čisti stadioni.
· Minimalni standardi koje svaki klub mora ispuniti (svlačionice, toaleti, sjedišta, sigurnosni protokoli).
· Javne investicije uz strogu kontrolu trošenja.
· Primjeri iz Evrope: Njemačka i skandinavske zemlje gdje se stadioni grade za zajednicu, ne samo za klub.
· Navijači nisu „problem“ nego ključni investitori fudbala.
· Pravo na nošenje dresa, šalova i obilježja bez straha od progona.
· Klubovi i savezi trebaju uključiti navijače u savjetodavna tijela (fan councils).
· Edukacija o pozitivnoj navijačkoj kulturi u školama i omladinskim centrima.
· Transparentno poslovanje i javno objavljeni budžeti.
· Profesionalizacija uprava, oslobađanje od političkih utjecaja.
· Dugoročne strategije razvoja mladih igrača i lokalne baze navijača.
· Uvođenje sistema „licenciranja“ rukovodilaca (kao u UEFA standardima).
· Odustajanje od isključivo senzacionalističkog i tabloidnog pristupa.
· Više prostora za priče o navijačima, lokalnim klubovima i pozitivnim primjerima.
· Kreiranje regionalnih medijskih platformi koje promiču kulturu igre i zajedništva.
· Usklađivanje zakona sa evropskim praksama, fokus na sigurnost a ne represiju.
· Jasna pravila oko pirotehnike (primjeri: Skandinavija dozvoljava baklje u kontrolisanim uslovima).
· Policija i sigurnosne službe kao partneri, a ne protivnici navijača.
· Mehanizmi žalbe i nadzora da se spriječi zloupotreba represije.
· Balkanski fudbal ima više zajedničkog nego što nas dijeli.
· Regionalne inicijative: turniri, razmjena mladih igrača, zajednički seminari o sigurnosti i kulturi navijanja.
· Građenje mostova među klubovima i navijačima kroz projekte koji prevazilaze nacionalne granice.
„Novi fudbal“ nije utopija, nego putokaz. Navijači Balkana nisu protivnici sistema, nego oni koji žele fudbal vratiti njegovoj suštini – igri, strasti i zajedništvu. Ovo je poziv na dijalog, na reformu i na zajednički rad svih aktera.
Stadion nije samo mjesto gdje se igra fudbal. Stadion je hram igre, simbol grada i prostor zajedništva. Na Balkanu, međutim, većina stadiona izgleda zapušteno, nesigurno i nedostojno klupskih i reprezentativnih boja koje nose. Navijači dolaze uprkos lošim uslovima, što samo potvrđuje njihovu odanost, ali to ne može biti opravdanje da stanje ostane isto.
Novi fudbal zahtijeva minimalne standarde koji moraju biti poštovani na svakom stadionu, bez obzira na veličinu kluba ili takmičenja. To uključuje:
· sigurne ulaze i izlaze, kako bi se spriječile gužve i nesreće,
· uredne sanitarne čvorove dostupne svim posjetiocima, uključujući žene, djecu i osobe s invaliditetom,
· označena i numerisana sjedišta, koja omogućavaju kulturu gledanja i sigurnost,
· osvjetljenje i video-nadzor postavljen tako da štiti gledaoce, a ne da ih nadzire kao prijestupnike,
· prostor za navijačke koreografije i transparente, jer atmosfera je sastavni dio igre.
Investicije u infrastrukturu moraju se posmatrati kao ulaganje u zajednicu, a ne kao luksuz. Gradovi i opštine su dužni zajedno s klubovima obezbijediti sredstva za održavanje i modernizaciju stadiona. Javna ulaganja moraju biti transparentna i pod stalnim nadzorom građana, kako bi se spriječile zloupotrebe i korupcija koje su nažalost česta pojava.
Primjeri iz uređenih fudbalskih sredina pokazuju da je ovo moguće. U Njemačkoj, stadioni su građeni kao multifunkcionalni prostori – oni su sigurni, dostupni i otvoreni za različite događaje. U Skandinaviji, stadioni su dizajnirani tako da budu prijateljski nastrojeni prema porodicama, uz zonu za najstrastvenije navijače koja omogućava pirotehniku i koreografije pod kontrolisanim uslovima.
Za „Novi fudbal“ na Balkanu potrebno je:
1. Utvrditi jasne minimalne standarde za sve klubove u prvoj i drugoj ligi (infrastrukturni licencni pravilnik).
2. Osigurati plan javno-privatnih partnerstava kroz koje bi se gradili i obnavljali stadioni.
3. Pokrenuti regionalni fond za infrastrukturu, gdje bi savezi i međunarodne organizacije (UEFA, FIFA) doprinosili obnovi stadiona.
4. Uspostaviti javne komisije s predstavnicima navijača koje bi nadgledale svako ulaganje i izvještavale zajednicu.
Novi fudbal počinje od stadiona. Ako nema mjesta gdje se ljudi osjećaju sigurno, dostojanstveno i ponosno, onda ni fudbal ne može napredovati. Stadion mora biti mjesto gdje su boje kluba slavlje, a ne povod za strah.
Navijači nisu „dodatak“ fudbalu, oni su njegov temelj. Bez navijača, stadioni su prazne betonske školjke, utakmice obična statistika, a fudbal puka igra bez duše. Na Balkanu su navijači često predstavljeni kao problem – etiketa nasilnika, neradnici, prijetnja javnom redu. Takva percepcija ne samo da je nepravedna, nego i pogrešna.
Novi fudbal vidi navijače kao partnere, a ne protivnike. To znači priznavanje njihove uloge i uključivanje u procese koji oblikuju budućnost kluba i fudbala. Navijači ne traže privilegije, već poštovanje i pravo da njihov glas bude uvažen.
· Pravo da nose dresove, šalove i obilježja svog kluba ili reprezentacije bez straha od progona, diskriminacije ili nasilja.
· Pravo na slobodu izražavanja kroz pjesmu, koreografiju i navijačku kulturu, sve dok to ne ugrožava sigurnost drugih.
· Pravo na transparentne informacije o radu klubova i saveza, jer navijači su ti koji finansijski i emotivno ulažu najviše.
Mnogi evropski klubovi već imaju savjetodavna tijela ili „fan councils“, u kojima predstavnici navijača učestvuju u raspravama o važnim pitanjima: cijene karata, sigurnosni protokoli, komunikacija sa zajednicom. Balkanski fudbal mora usvojiti sličan model:
· svaki klub iz prve i druge lige trebao bi imati zvanično izabrane predstavnike navijača,
· članstvo i vlasnički udjeli – klubovi trebaju omogućiti sistem članstva kroz koji navijači mogu imati simbolične ili stvarne vlasničke udjele, po uzoru na uspješne evropske prakse (npr. njemačko pravilo 50+1),
· predstavnici navijača trebali bi imati pravo glasa u pitanjima koja direktno utiču na publiku,
· savezi bi morali redovno organizovati forume sa navijačima na nacionalnom i regionalnom nivou.
Navijačka kultura nije nužno vezana za nasilje, već za kreativnost, solidarnost i pripadnost. Potrebno je:
· uvesti programe edukacije o pozitivnom navijanju u školama i omladinskim centrima,
· podržati navijačke inicijative koje promiču humanitarni rad, kulturu i zajedništvo,
· omogućiti navijačima da organizuju događaje i radionice uz podršku klubova i lokalnih zajednica.
Navijači nisu problem koji treba suzbiti, već resurs koji treba njegovati. Njihova energija, lojalnost i kreativnost neprocjenjivi su kapital fudbala. U „Novom fudbalu“, navijači nisu posmatrači sa margine, već ravnopravni učesnici.
Fudbalski klubovi i savezi na Balkanu često su opterećeni političkim utjecajima, netransparentnim upravljanjem i kratkoročnim interesima. Umjesto da budu motori razvoja sporta, oni prečesto postaju poligon za lične ambicije, finansijske malverzacije ili političku propagandu. Takav sistem uništava povjerenje navijača, obeshrabruje investitore i guši mlade talente.
Novi fudbal zahtijeva klubove i saveze koji su profesionalni, odgovorni i otvoreni prema zajednici.
· Svi klubovi i savezi moraju javno objavljivati godišnje budžete, izvještaje o prihodima i rashodima.
· Javna sredstva (općinska, kantonalna, državna) moraju biti praćena javnim izvještajima o njihovom trošenju.
· Nezavisna revizija finansija klubova i saveza treba postati obavezna praksa.
· Klubovi i savezi moraju biti dovoljno nezavisni da služe sportu,
· Upravljačke pozicije moraju se zasnivati na kompetencijama, a ne na političkoj pripadnosti.
· Uvođenje sistema licenciranja rukovodilaca – slično kao što UEFA traži licence za trenere – kako bi se osiguralo da uprave vode ljudi sa znanjem i integritetom.
· Svaki klub mora imati razvojnu akademiju za mlade fudbalere i fudbalerke.
· Klubovi trebaju aktivno raditi sa lokalnom zajednicom: škole, sportske sekcije, besplatni treninzi za djecu iz socijalno ugroženih porodica.
· Lokalni stadion i klub moraju biti ponos grada, a ne privatni interes uskog kruga ljudi.
· Nacionalni savezi moraju prestati biti birokratski aparati i postati servisi klubovima, navijačima i igračima.
· Savezi trebaju davati podršku u infrastrukturi, edukaciji i razvoju mladih, a ne trošiti energiju na političke borbe.
· Regulatorna uloga saveza mora biti zasnovana na jasnim pravilima i jednakom tretmanu svih klubova.
U „Novom fudbalu“, klubovi i savezi nisu poligon za lične interese, već institucije od povjerenja. Oni ne smiju pripadati političkim strankama ili uskim interesnim grupama, nego zajednici. Samo klubovi i savezi koji su otvoreni, profesionalni i orijentisani na navijače mogu izgraditi fudbal dostojan Balkana.
Mediji imaju moć da oblikuju percepciju fudbala. Na Balkanu, međutim, sportsko novinarstvo je previše puta svedeno na senzacionalizam, sukobe i jeftine naslove. Umjesto da budu glas sporta i navijača, mnogi mediji postaju produžena ruka interesnih grupa ili političkih struktura. Rezultat je atmosfera nepovjerenja i stalnog negativnog fokusa, dok se pozitivne priče o navijačima, lokalnim klubovima i razvoju fudbala potiskuju u drugi plan.
Novi fudbal zahtijeva medije koji grade kulturu, a ne sukobe.
· Mediji moraju preuzeti odgovornost za način na koji predstavljaju navijače. Izvještavanje koje navijače prikazuje isključivo kao huligane stvara predrasude i produbljuje jaz.
· Novinari trebaju aktivno pratiti rad klubova i saveza – analizirati budžete, transfere i odluke – i tako obavljati ulogu javnog nadzora.
· Navijačke priče – o tradiciji, koreografijama, humanitarnim akcijama, solidarnosti – zaslužuju jednaku pažnju kao i izvještaji sa terena.
· Posebne rubrike posvećene navijačima, omladinskim klubovima i lokalnim inicijativama treba da postanu standard, a ne rijetkost.
· Umjesto da potenciraju podjele, sportski mediji na Balkanu mogu biti most između različitih sredina.
· Regionalni portali, zajedničke emisije i projekti mogu doprinijeti boljem razumijevanju i afirmaciji navijačke kulture.
· Transparentno vlasništvo nad medijima i etički kodeksi koji jasno razdvajaju novinarstvo od propagande.
· Edukacija mladih sportskih novinara o kulturi navijanja i društvenoj ulozi sporta.
· Veća prisutnost digitalnih platformi koje povezuju navijače i prenose autentične priče sa tribina.
U „Novom fudbalu“, mediji nisu megafon za političare ili korporacije, već glas navijača, klubova i igre. Njihova uloga je da čuvaju istinu, promiču sportsku kulturu i daju vidljivost onima koji fudbalu daju život – ljudima na tribinama i u zajednici.
Zakoni i institucije trebali bi štititi fudbal i one koji ga vole. Na Balkanu, međutim, zakonski okvir često je nedorečen, proturječan ili primjenjivan selektivno. Umjesto da osiguraju sigurno i dostojanstveno navijanje, zakoni i njihova primjena često kriminaliziraju navijače i stvaraju osjećaj straha. Takav pristup ne jača fudbal, već ga urušava i udaljava od ljudi.
Novi fudbal zahtijeva pravedne zakone i institucije koje rade za ljude, a ne protiv njih.
· Policija i sigurnosne službe moraju se tretirati kao partneri navijača, a ne njihovi protivnici.
· Umjesto masovnih represivnih mjera, potrebno je raditi na prevenciji sukoba kroz dijalog, planiranje i saradnju s navijačkim grupama.
· Kontrole na ulazu u stadione trebaju biti profesionalne i dostojanstvene, a ne ponižavajuće.
· Potrebno je usvojiti jasan i moderan zakonski okvir za korištenje pirotehnike na stadionima. Primjeri iz Skandinavije pokazuju da je moguće organizovati kontrolisanu upotrebu baklji bez ugrožavanja sigurnosti.
· Nošenje dresova, šalova i zastava mora biti neupitno pravo svakog navijača, bez straha od progona ili diskriminacije.
· Zakoni i propisi moraju biti jednaki za sve – bez selektivne primjene prema određenim klubovima ili navijačkim grupama.
· Ne smije postojati prostor za političku manipulaciju kroz zakonske mehanizme.
· Sudovi, savezi i policija moraju pokazati da im je cilj zaštita sporta i građana, a ne vlastitih interesa.
· Nezavisna tijela za nadzor (ombudsmani, komisije za prava navijača) trebala bi biti formirana u svakoj zemlji i na regionalnom nivou.
· Redovan dijalog između institucija i predstavnika navijača mora postati praksa, a ne izuzetak.
U „Novom fudbalu“, zakoni nisu oružje protiv navijača, već štit koji osigurava sigurnost i slobodu izražavanja. Institucije nisu tu da prijete i kažnjavaju, već da grade povjerenje i čuvaju vrijednosti igre. Samo pravni okvir koji poštuje navijače može stvoriti fudbal dostojan zajednice.
Fudbal na Balkanu dijeli zajedničku prošlost, slične probleme i gotovo iste strasti. Uprkos rivalstvima na terenu i historijskim podjelama, navijačka energija i ljubav prema igri ne poznaju granice. Ipak, realnost je da su fudbalski savezi i klubovi često zarobljeni u uske nacionalne okvire, dok međusobna saradnja ostaje nedovoljna. Takav pristup slabi potencijal fudbala i ograničava njegov razvoj.
Novi fudbal prepoznaje da Balkan može biti jači samo kroz saradnju.
· Organizacija regionalnih kupova, turnira za omladinske selekcije i prijateljskih utakmica između klubova iz različitih zemalja.
· Stvaranje regionalnih ligaških projekata u mlađim kategorijama kako bi mladi fudbaleri imali jaču konkurenciju i više iskustva.
· Edukacija trenera, sudija i sportskih radnika kroz zajedničke seminare i programe.
· Razmjena iskustava u izgradnji infrastrukture, sigurnosnih protokola i rada s navijačima.
· Organizacija foruma i susreta navijačkih grupa širom Balkana radi razmjene iskustava, dogovora o standardima i zajedničkih inicijativa.
· Povezivanje kroz humanitarne akcije, kulturne projekte i kampanje protiv diskriminacije.
· Formiranje zajedničkog fonda u koji bi doprinosile nacionalne asocijacije, međunarodne organizacije (UEFA, FIFA) i privatni partneri.
· Sredstva bi bila namijenjena infrastrukturnim projektima, omladinskim akademijama i obrazovanju fudbalskog kadra.
Rivalstvo na terenu ne mora značiti neprijateljstvo van njega. U „Novom fudbalu“, Balkan ne gleda preko granica kao na prepreke, već kao na priliku za saradnju. Zajedno, zemlje regiona mogu izgraditi fudbal koji će biti prepoznat i cijenjen širom Evrope i svijeta.
Za novi fudbal
Fudbal nije samo igra, nije samo rezultat na tabli. Fudbal je kultura, zajedništvo, strast i identitet. Navijači nisu samo publika – oni su srce sporta, pokretači atmosfere, čuvari tradicije i istinskih vrijednosti igre.
Danas tražimo promjene koje sežu do samih korijena: transparentnost u klubovima, poštovanje navijača, sigurnost na tribinama i odgovornost svih koji odlučuju o sportu. Tražimo fudbal koji ne stavlja profit i politiku ispred strasti i poštenja, fudbal koji ujedinjuje, a ne dijeli.
Ovim dokumentom šaljemo jasnu poruku: želimo novi fudbal. Fudbal u kojem navijači imaju pravo da budu slobodni, glasni i sigurni. Fudbal u kojem svaki stadion, svaka utakmica i svaki dres nose ponos, a ne strah.
Ovaj manifest ne pripada institucijama - on pripada ljudima koji stoje na tribinama. Samo zajedno možemo ga sačuvati od svih pokušaja da se iskoristi za uske interese.
August, 2025.